Vodoopskrba i kanalizacija, pročišćavanje otpadnih voda

Vodoopskrba i kanalizacija, pročišćavanje otpadnih voda Vodoopskrba i kanalizacija, pročišćavanje otpadnih voda

Na području općine Ljubuški nalazi se čitav niz kraških izvora s dovoljnim kapacitetima za nesmetano napajanje vodoopskrbnog sustava. Položaj izvorišta ne daje velike mogućnosti varijantnih rješenja. Izvori su locirani u pravcu istok-zapad i prekrivaju čitavo područje Općine, te samim time i gravitiraju određenim područjima. Tri najveća izvorišta su Klokun, Vrioštica i Studenci. Izvor Klokun je diskvalificiran iz kombinacije da služi za vodoopskrbu, budući da postoje rezultati analize da kvaliteta vode u potpunosti ne zadovoljava vodoopskrbi. Jedina mogućnost korištenja vode za vodoopskrbu je s izvorišta Vrioštice u Vitini i Studenčice u Studencima, te je na tim resursima i građena koncepcija vodoopskrbe područja Općine. Izvor Vrioštica nalazi se neposredno uz naselje Vitina na koti 84 m.n.m. Voda se pojavljuje iz pećine i odmah se koristi za potrebe vodoopskrbe jednog dijela općine Ljubuški. Izmjerena minimalna izdašnost izvora iznosi Q=1090 l/sec. Na području naselja Studenci nalaze se tri značajna izvora iz čijih se voda formira rijeka Studenčica. To su izvor Vrilo na koti 60 m.n.m., Vakuf na koti 34 m.n.m. i Kajtazovina na koti 34m.n.m. Minimalno izmjerena izdašnost vrela je: Vrilo Q= 177 l/sec Vakuf Q=1790 l/sec Kajtazovina Q= 526 l/sec Na temelju detaljnih analiza usvojeno je rješenje da izvor Vakuf služi za vodoopskrbu dijela općine Ljubuški. Za ova dva izvorišta (Vrioštica i Studenci) izvršena su praćenja fizikalno - kemijskih i bakterioloških karakteristika i utvrđeno je da ova izvorišta
zadovoljavaju Pravilnik o higijensko-sanitarnoj ispravnosti vode koja služi za vodoopskrbu. Usvajanjem navedenih rješenja, Programom vodoopskrbe Općine predviđeno je da se vodoopskrba osigura s navedena dva izvorišta, te da se preko projektiranih vodosprema uvežu u jedan cjelovit sustav vodoopskrbe. U zadnjim godinama neposredno pred Domovinski rat pristupilo se izvođenju radova na izgradnji primarnih kapaciteta na oba izvorišta. Ugovoreni su radovi na izgradnji i uređivanju vodozahvata, izgradnji objekata crpnih stanica, tlačnih cjevovoda i
vodospremnika na obje lokacije. Izbijanjem rata, i uslijed ratnih djelovanja svi radovi su obustavljeni i nisu nastavljeni sve dok rat nije
završio. Godine 1996. nastavljeni su radovi na izgradnji vodoopskrbnih objekata s vrela Vrioštica u Vitini. Izgrađeni su objekti vodozahvatni cjevovod do crpne stanice, crpna stanica s opremom, Vodosprema zapremine 3 000 m3 vode (tlačni cjevovod je ranije završen) i cjevovod od Vodospremnika do Donjih Radišića duljine oko 3 500 metara. Ovi objekti su završeni 1997. godine i pušteni u funkciju. Izgradnjom navedenih objekata znatno se je poboljšala vodoopskrba Ljubuškog i nekoliko prigradskih naselja. Nastavak izgradnje vodoopskrbnog sustava počeo je 2005. godine i to zapadnog dijela Općine, područja "Visoke" i "Niske" zone. Radovi na izgradnji glavnih cjevovoda, predviđenih vodosprema, crpnih stanica i sekundarne mreže predviđeno je da se završi do kraja 2007. godine. Izgradnjom ovog vodoopskrbnog sustava i puštanjem istog u
funkciju, vodoopskrbom će biti pokriveno novih 16 naselja u Općini sa oko 11.000 stanovnika. Ovim sustavom uz već postojeći izgrađeni sustav, pokrivenost vodoopskrbom stanovnika Općine iznosit će oko 88%. U tijeku su poslovi na do projektiranju nekih vodoopskrbnih objekata koji se izravno naslanjaju na izvorište Studenčice. Na ovom izvorištu ranije su izgrađeni objekti vodozahvatne građevine, objekt crpne stanice,
tlačni cjevovod i Vodosprema "Crnopod 1", zapremine 1000m3.

Postojeći sustav odvodnje je mješovitog tipa, ukupne dužine cca L=12km, sa izgrađenim uređajem za tretman otpadnih voda „Matinjevac” na obali R.Trebižat. Dužina glavnih kolektora iznosi cca L=8,00km. Glavni kanali postojeće kanalizacijske mreže su uglavnom od betonskih
kanalizacijskih cijevi koje su u lošem stanju, kako zbog starosti tako i zbog agresivnog djelovanja fekalnih voda na betonske cijevi.
Ostatak glavnih kanala je od PVC cijevi i od korugiranih PE cijevi.
Okosnicu postojećeg sustava čine dva kanala.
Prvi kanal je položen Zrinsko Frankopanskom ulicom te nastavlja Ulicom Stjepana Radića nakon čega se lomi južno prema uređaju. U tom dijelu kanal nije položen ulicom već je nakon polaganja cjevovoda došlo do izgradnje kuća tako da kanal nakon Ulice Stjepana Radića pa do Ulice Matinjevac prolazi praktički ispod kuća. Kanal je dalje vođen Ulicom Matinjevac sve do uređaja za pročišćavanje. Spomenuti kanal je od betonskih kanalizacijskih cijevi, na početku profila ø 500 mm, zatim ø 800 mm, nakon završetka Ulice Stjepana Radića na mjestu gdje se lomi prema uređaju, pa sve do samog uređaja je profila ø 1000 mm.
Drugi glavni kanal je položen Međugorskom ulicom, zatim Ulicom Bana Jelačića te Ulicom Fra Ljudevita Rupčića, izgrađen je od korugirane PE cijevi ø400mm, PVC ø500mm i betonske cijevi ø500mm, a na križanju s Ulicom Matinjevac spaja se na glavni kanal ( ø 1000 mm).
Dio oborinskih voda koje padnu na teren sjeverno od centra grada vode se starim zidanim bujičnim kanalom (još iz doba Austro-Ugarske), koji je pravokutnog poprečnog presjeka i koji je naknadno zatvoren. Spomenuti kanal položen je Zrinsko Frankopanskom ulicom te dijelom ide Ulicom Alojzija Stepinca (cca 180 m) nakon čega se lomi prema jugo-zapadu i nakon (cca 200 m) završava u ponor.
Svi kanali su mješovitog tipa, osim fekalnog kanala koji je položen Ulicom Vinka Nikolića te se spaja na mješoviti kanal (ø 500 mm).

Postojeći uređaj za tretman otpadnih voda ''Matinjevac'' je biološkog tipa pročišćavanja s aktivnim muljem, kapaciteta 5.000 ES. Prema projektu uređaja (“Glavni projekt rekonstrukcije postojećeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Općini Ljubuški, rujan 2011. godine“) projektirani kapacitet uređaja „Matinjevac“ za I. fazu je 6.000 ES, za II. fazu 12.000 ES, dok za III. fazu iznosi 20.000 ES.
U kišnom režimu, kada na uređaj dolazi maksimalna količina vode od 2.200 l/s (podatak pribavljen od nadležne komunalne institucije u
Ljubuškom), postojeći betonski kišni preljev svojim dimenzijama zadovoljava prihvat vode. Voda koja se preljeva, vodi se betonskim kanalom (ø 1100 mm) nakon cca 400m ispušta u rijeku Trebižat. Ostatak otpadne vode, koja se ne preljeva, ide na uređaj i iznosi 2 X QSUŠNO. Nakon odgovarajućeg tretmana, pročišćena voda se odvodi od uređaja kanalom ø 400 mm te se spaja na spomenuti kanal (ø 1100 mm).
Prema projektu uređaja za II. fazu rekonstrukcije uređaja određeno je da se kapacitet uređaja proširi na 12.000 ES, te je izračunato da će u sušnom period, kada mješovitim kanalima teče fekalna otpadna voda, mjerodavan protok koji dolazi na uređaj iznositi QSUŠNO =30.67 l/s.

Direkcija

Direktor: dipl.iur. Vedran Markotić
Adresa: Stjepana Radića bb
Tel/Fax: 039/832-340
ID broj: 4272359130001
PDV broj: 272359130001
Transakcijski računi:
UniCredit Bank 3381602285528445
NLB Banka 1328502013205630